Uloge ocjenjivača su jako bitne jer nam omogućuju da razvijamo određene vještine, poput slušanja, koncentriranje na zadatak, zapisivanje i fokusiranje na više strane od jednog. Na neki način zahtjevnija je od uloge govornika jer moramo improvizirati, a i još k tome držati govor i fokusirati se na niz drugih stvari.
Iako se radi o nepripremljenom govoru, kad je riječ o ulozi evaluatora, to ne bi smjela biti u potpunosti nepripremljena uloga. Važno je proći određene korake za dobru evaluaciju.
Koraci koje treba napraviti evaluator:
1. Prije sastanka:
razgovarati s govornikom kojem je evaluator. Govornik mu mora reći na što sve želi da evaluator posebno obrati pažnju prilikom evaluacije. Govornik mora upoznati evaluatora sa ciljem kojem teži prilikom izvođenja govora.
2. Za vrijeme sastanka, ali prije govora govornika:
razumjeti što točno govornik želi od evaluacije i to mu pokušati i dati.
3. Za vrijeme govora govornika:
zapisivati sve što smatra specifičnim i važnim za govor, prema vrsti govora i prema govornikovim uputama (na što se treba bazirati)
4. Nakon govora govornika:
nakon što je napravio bilješke proći kroz bilješke na način da se obrati pažnja na tri pitanja:
Što je vidio?
Kako se osjećao?
Što je čuo?

Evaluator mora obratiti pažnju na vokalnu projekciju, odjeću, korištenje slikovitog opisnog jezika, energičnost, strast, intenzitet prilikom vlastitog nastupa , odnosno prilikom davanja evaluacije. Evaluator mora moći inspirirati govornika.
Potrebno je izbjeći riječi poput:
– “nisi napravio…”
– “trebao si…”
– “pogrešno si…”
Umjeto tih riječi, za stimuliranje poboljšanja govora govornika predložene su rečenice:
– “ja vjerujem da…”
– “moja reakcija je bila…”
– “predlažem ti da…”

Ocijenite govor – a ne osobu!
Uvijek imajte na umu svoj glavni cilj: podršku, pomoći i poticaj govornika.
Obratite pozornost na govornikove ciljeva za poboljšanje.
Pazite na simptome straha ili nesigurnosti.
Procijenite što govornik radi.

Važno je poticati samopouzdanje:
– Potaknuti i inspirirati govornika da ponovno sudjeluje davanjem iskrene pohvale.
– Pozitivni komentari govorniku, kada dođe do poboljšanja.
– Uvijek završiti svoju procjenu pozitivno

IZBJEĆI NEISKRENOST
– Evaluator može dati evaluacije koje su isključivo pozitivne i pohvalne, što nije dobro za govornika.
– To može biti laskavo na početku, ali s vremenom će demoralizirati atmosferu kluba. Iskrene procjene trebale bi biti optimistične i ohrabrujuće, dok se još uvijek ističu područja za poboljšanje.

ZAKLJUČAK
Smjernice:
– Sažeti ključne točke
– Ako je moguće, ispričati osobnu priču ili primjer
– Potaknite svoje slušatelje da primjenjuju ono što su čuli i naučili.

Ono što je na radionici naglašeno je ne fokusiranje isključivo na kostur –tzv. sendvič evaluacije (dobro-loše-dobro), već na sve ono što još treba biti izrečeno kako bi motiviralo govornika. Preporuka je da se evaluacija započne s nečim poticajnim. Rečeno je i da bi evaluator trebao biti fokusiran na nešto specifično u govoru. Ukoliko je primijetio nešto u govoru govornika, trebao bi to što jasnije naglasiti i objasniti uz sugestije za daljnje poboljšanje govora.